Resocijalizacija

Nakon što osoba uspješno prođe faze adaptacije i rehabilitacije, slijedi  resocijalizacija koja traje 8 mjeseci. Ova faza je veoma bitna, jer obuhvata poduzimanje mjera i stvaranje uslova za što uspješniji povratak oporavljenog klijenta u njegovu porodicu kako bi vodio zdrav i produktivan život.

Resocijalizacija je opći naziv za postupke i procese koji dovode do društveno poželjnih promjena u stavovima, vrijednostima i ponašanju osoba kod kojih socijalizacija nije bila uspješna, što je uobičajeno kod osoba koje su zloupotrebljavale psihoaktivne supstance. Postupci koji se primjenjuju i procesi koji se odvijaju tokom resocijalizacije trebali bi dovesti do takvih promjena koje omogućuju osobi uključivanje u socijalnu sredinu i normalno funkcionisanje u društvu. Dakle, ovaj pojam se koristi za ispravljanje krivo usmjerenog procesa socijalizacije.

Ciljevi ove faze tretmana u Kampusu su slijedeći:

• usklađivanje klijentovog ponašanja sa  osnovnim zahtjevima  društva,
• razvijanje klijentovog osjećanja individualne i društvene odgovornosti, društvene svijesti i samodiscipline,
• izgrađivanje koncepta budućnosti i strategije prevencije recidiva,
• osposobljavanje klijenta za odgovorno učestvovanje u socijalnom okruženju i uspješnu afirmaciju u društvu kroz doškolovanje ili prekvalifikaciju što će povećati klijentovu konkurentnost na tržištu rada,
• izgrađivanje kvalitetnih i zdravih odnosa sa članovima porodice kroz porodičnu terapiju.

Tokom ove faze tretmana se nastavlja psihoterapijski i socioterapijski rad sa klijentima, pri čemu se fokus stavlja na izgradnju koncepta budućnosti klijenta, te postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva po završetku tretmana u Kampusu.

Temeljni koncept na kojem počiva rad terapijske zajednice je koncept samopomoći. Samopomoć razlikuje terapijsku zajednicu od drugih terapijskih sistema zato što polaže socijalni temelj po kojem postoje jednaki odnosi između klijenata, klijenta i osoblja, kao i među osobljem. Umjesto da se oslanja na intervencije terapeuta kao izvora tretmana, pristup samopomoći podstiče pojedince da pomažu jedni drugima u duhu “odgovorne brige” unutar okruženja zajednice.

Koncept samopomoći koji se povezuje sa terapijskom zajednicom ukazuje na ličnu inicijativu i trud osobe koja se oporavlja od ovisnosti. Ovaj koncept naglašava oslanjanje na pojedinačne i grupne resurse da bi se modificirala ponašanja i usvojile prilagodljivije vještine nošenja sa životnim problemima.

Tokom ove faze tretmana velika pažnja se posvećuje izrađivanju strategije prevencije recidiva po izlasku iz Kampusa.  S tim u vezi klijent se kroz trening osposobljava da razumije da je recidiv proces, zatim se uči kako da prepozna i da se nosi sa visoko rizičnim situacijama, kako da suzbije žudnju za psihoaktivnim supstancama, ali i ako napravi recidiv kako da minimizira negativne posljedice i ponovno se uključi u tretman u najskorije vrijeme.

S obzirom da se klijent najčešće ponovno vraća u okruženje iz kojeg je bio izolovan, u ovoj fazi se mnogo radi na ponovnoj izgradnji odnosa sa članovima porodice kako bi se uspostavila kvalitetna komunikacija koja će voditi boljim odnosima. Na taj način se porodica priprema za dolazak oporavljenog člana i uči se novim obrascima ponašanja, načinima razmišljanja, te uspostavlja nove vrijednosti i pravila koja su u skladu s onima kojima zajednica uči klijente.

Izlaskom iz Kampusa klijent nastavlja primjenjivati znanja i vještine koje je stekao u Kampusu testirajući ih u svakodnevnom okruženju. Prakticiranje zdravog načina življenja postaje cjeloživotni zadatak za šta su temelji postavljeni tokom boravka i tretmana u Kampusu.

Nerezidencijalni tretman

Preporuka je da ovaj dio traje četiri godine. U ovom dijelu tretmana klijenti se podstiču na, završetak školovanja, volontiranje, pružanje podrške novim klijentima koji tek ulaze u tretman, traženje zaposlenja itd.

Kada klijent završi jednogodišnji rezidencijalni tretman cilj nam je da ostane u kontaktu sa Kampusom, obzirom da naša Ustanova predstavlja sigurno i podržavajuće okruženje gdje uvijek može dobiti stručnu pomoć.
Tokom nerezidencijalnog tretmana klijenti su uključeni u grupe za samopomoć koje se organizuju s ciljem pružanja neophodne podrške i potpore klijentu kako bi se olakšala njegova socijalna integracija u društveno okruženje.

Osim toga, želimo evaluirati uspješnost klijentovog održavanja apstinencije tako što ćemo pratiti njegov napredak četiri godine nakon završetka rezidencijalnog dijela programa. Stoga se od klijenta traži da se redovno javlja kontakt osobi iz Kampusa koja je zadužena za praćenje njegovog napretka.